SAŽETAK

Provedenim istraživanjem se željelo potvrditi/opovrgnuti pretpostavku kako su roditelji (čija su darovita djeca uključena u izvanškolske programe za darovite) osobe koje obrazovanje i cjeloživotno učenje smatraju jako važnima, ali su ujedno zabrinuti za akademsku budućnost svoje djece jer vjeruju da im škola u ovom trenutku ne može u potpunosti pružiti odgovarajuću obrazovnu podršku. Uključivanje djece u izvanškolske programe u udrugama/centrima za rad s darovitom djecom jedan je od načina odgovora tih roditelja na potrebe njihove djece – potrebe za razvojem potencijala/talenta, ali i potrebe za socijalizacijom djece među vršnjacima sličnih interesa i sposobnosti.

Istraživanje je provedeno anketom. Anketu su ispunila 83 roditelja čija su djeca članovi udruge za rad s darovitom i potencijalno darovitom djecom. Rezultati istraživanja pokazuju da razvoj potencijala darovite djece trenutno najviše pokreću njihovi roditelji i u tome traže podršku u izvanškolskim programima, zato je važno u školama razviti kvalitetnu podršku odgoja i obrazovanja darovite djece.

KLJUČNE RIJEČI: roditelji, darovitost.

1. UVOD

Darovitost je sklop osobina, visoko iznadprosječnih općih intelektualnih i/ili specifičnih sposobnosti, visokoga stupnja kreativnosti i motivacije koji darovitima omogućuje razvijanje izvrsnih kompetencija i dosljedno postizanje izrazito iznadprosječnih postignuća i/ili radova u jednome ili više područja.¹

Navedena definicija iz hrvatskog Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika oslanja se na Renzullijevu troprstenastu teoriju darovitosti² koja uključuje tri elementa – visoko iznadprosječne sposobnosti (brzina učenja, brzina obrade informacija, stupanj inteligencije, logičko zaključivanje i sl.), osobine ličnosti (motivacija na učenje, mogućnost zadržavanja fokusa, strast za svladavanje područja učenja, upornost u radu i sl.) i kreativnost (mogućnost pronalaženja inovativnih rješenja, stvaranja novih ideja, razmišljanja izvan konvencionalnih okvira i sl.). Visok stupanj svih triju elemenata preduvjet je za dosljedno postizanje iznadprosječnih postignuća.

Renzullijeva teorija darovitosti ne uključuje i okolinske faktore koji mogu utjecati na dosljednost u postizanju iznadprosječnih postignuća među kojima su roditelji vrlo utjecajan faktor. Baš uz roditelje vezan je jedan od najčešćih mitova o darovitoj djeci. Često je i rašireno mišljenje da su darovita djeca “proizvod” svojih poduzetnih roditelja, da je riječ o preambicioznim roditeljima koji guraju svoju djecu. Istina je da se roditelji darovite djece u velikoj mjeri uključuju u poticanje razvoja talenta kod svoje djece, ali tako neobičan stupanj ulaganja i uključenosti ne predstavlja nikakvu destruktivnu silu. Štoviše, ako se želi postići da se djetetovi talenti razvijaju, on je potreban.³

Proučavajući kako obitelj utječe na darovitost, često pretpostavljamo da je odnos jednosmjeran i da obitelj odlučuje o sudbini darovitog djeteta. No, taj je odnos dvosmjeran jer darovito dijete dramatično utječe na obiteljsko ustrojstvo. (…) Roditelji razvijaju neuobičajeno visoka očekivanja za to dijete ne samo zato što oni sami imaju visoke standarde nego i zato što prepoznaju da je njihovo dijete darovito. Ulažu golemu energiju u osiguravanje da se ta očekivanja ispune. Prema tome, obiteljske karakteristike koje mogu uvelike oblikovati razvoj darovitog djeteta barem se djelomično inicijalno pokreću prisutnošću darovitog djeteta. Nije samo obitelj ta koja oblikuje dijete: i dijete igra ulogu u oblikovanju obitelji. (…) obiteljske karakteristike mogu održati talent na životu, njegovati ga ili ubiti. No same obitelji ne mogu stvoriti talent.⁴

U Zagrebu djeluje nekoliko udruga/centara za rad s darovitom i potencijalno darovitom djecom i brojna su djeca uključena u rad njihovih programa i aktivnosti. Budući da djecu već od najranije dobi u rad udruga najčešće samoinicijativno uključuju roditelji, može se pretpostaviti da je riječ o roditeljima koji su svjesni darovitosti svoje djece te da postoje faktori koji utječu na motiviranost roditelja da uključuju svoju darovitu djecu u rad specijaliziranih udruga.

Istraživanjem se željelo potvrditi/opovrgnuti pretpostavku kako je riječ o roditeljima koji obrazovanje i cjeloživotno učenje smatraju jako važnima, ali su zabrinuti za akademsku budućnost svoje darovite djece jer ne vjeruju da će škola u dovoljnoj mjeri njihovom djetetu pružiti odgovarajuću obrazovnu podršku te kako su izvanškolski programi u udrugama/centrima za rad s darovitom djecom samo odgovor roditelja na potrebe njihove djece – potrebe za razvojem potencijala, ali i potrebe za socijalizacijom među vršnjacima sličnih interesa i sposobnosti.

2. ANKETNO ISTRAŽIVANJE MEĐU RODITELJIMA DAROVITE DJECE

Istraživanje je provedeno anketom među roditeljima čija djeca su polaznici programa za darovitu djecu „Iskrice“ Udruge vjetar u leđa. Anketa je sastavljena od ukupno 18 pitanja, kombinacijom zatvorenih pitanja (Likertova ljestvica od 1 do 5), poluotvorenih i otvorenih pitanja. Anketni je upitnik bio dostupan putem mrežnog obrasca i popunila su ga 83 ispitanika u svibnju 2026. godine.

2.1. Važnost cjeloživotnog učenja i akademske izvrsnosti u vrijednosnom sustavu roditelja darovite djece

94% ispitanika je anketom potvrdilo da su im u životu važne akademska izvrsnost, intelektualni razvoj i cjeloživotno učenje, a 89% ispitanika su visokoobrazovane osobe.

93% ispitanika učenje i stjecanje novih znanja smatra temeljnom vrijednošću, a ne samo sredstvom za ostvarivanje karijere.

90% ispitanika redovito ulaže financijska sredstva u nabavu knjiga, enciklopedija, didaktičkih igara ili pretplata na edukativne sadržaje. Svi ispitanici, u različitim omjerima, aktivno sa svojim darovitim djetetom provode vrijeme (mimo školskih obveza) u aktivnostima poput čitanja, rješavanja logičkih zadataka, posjeta muzejima ili istraživanja djetetovih područja interesa. (Slika ispod.)

Kada darovito dijete pokaže interes za neko specifično područje roditelji su spremni reagirati na različite načine:

• pomažu djetetu da istraži temu svoga interesa među knjigama i sličnim izvorima dostupnima u njihovom kućanstvu – 53%
• kupuju dodatne knjige, stručne časopise ili opremu (npr. mikroskop, teleskop, setove za programiranje i sl.) vezanu uz temu djetetova interesa – 61%
• provode vrijeme s djetetom aktivno tražeći informacije, posjećujući (fizički ili virtualno) knjižnice, izložbe ili muzeje povezane s djetetovim interesom – 76%
• potiču dijete da razgovara s drugim ljudima ili članovima obitelji koji znaju više o određenoj temi – 59%
• traže stručnjake, mentorske programe, radionice ili udruge koje se bave specifičnim područjem djetetova interesa s namjerom uključivanja svog djeteta – 40%
• prilagođavaju obiteljske planove, slobodno vrijeme ili putovanja tako da uključuju posjete mjestima ili događajima koji su povezani s djetetovim interesom – 56%
• pokušavaju djetetov interes balansirati ili ga usmjeriti prema redovnim školskim obvezama kako ih dijete ne bi zanemarilo – 33%.

13% ispitanika izjasnilo se da zbog nedostatka slobodnog vremena ili financijskih mogućnosti često ne uspijevaju ponuditi dodatne sadržaje izvan onoga što dijete samo pronađe.

Ovim dijelom anketnog upitnika potvrđeno je da su ispitanici (roditelji djece uključene u program rada udruge za darovitu djecu) osobe koje obrazovanje i cjeloživotno učenje smatraju jako važnim te da su vrlo angažirani u zadovoljavanju informacijskih potreba i pružanju odgovora na znatiželju svoje djece prema njihovim različitim interesnim područjima.

2.2. Zabrinutost roditelja za akademsku budućnost njihove darovite djece

21% ispitanika izjasnilo se kako smatraju da većina učitelja koji predaju njihovom djetetu posjeduje potrebne kompetencije i znanja za rad s darovitom djecom. Dok 55% ispitanika ne vjeruje da većina učitelja koji podučavaju njihovu djecu posjeduje potrebne kompetencije i znanja za rad s darovitom djecom, njih se 24% tek djelomično s time slaže.

76% ispitanika ima iskustvo koje im pokazuje da se prilagodba aktivnosti za darovito dijete u školi svodi isključivo na davanje većeg broja jednako zahtjevnih zadataka. Ipak, 82% ispitanika vjeruje da bi uvođenje novog programa za darovite u školi njihova djeteta bilo uspješno i dugoročno održivo u praksi.

45% ispitanika potvrđuje da njihovo darovito dijete često pokazuje tugu, ljutnju i/ili frustraciju kada se vrati iz škole jer mu je nastava bila dosadna ili monotona. 57% ispitanih roditelja često osjećaju zabrinutost hoće li njihovo darovito dijete u budućnosti uspjeti ostvariti svoj puni akademski i intelektualni potencijal. 59% ispitanika potvrdilo je da najveći strah koji osjećaju oko akademske budućnosti svog djeteta jest da će zbog neizazovnog školskog okruženja dijete razviti slabe radne navike ili potpuno odustati od visokih postignuća.

90% ispitanika smatra da trenutni obrazovni sustav u našoj zemlji sustavno zanemaruje darovite pojedince na račun prosjeka, čime ugrožava njihovu akademsku budućnost. Samo 18% ispitanika osjeća optimizam da će se novim Pravilnikom o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika njihovom djetetu konačno pružiti adekvatna podrška (npr. akceleracija, individualizirani kurikulum), a 45% ispitanika je tek djelomično optimistično oko toga.

Ovim dijelom upitnika potvrđena je pretpostavka da su ispitanici (roditelji darovite djece uključene u program udruge za rad s darovitom djecom) osobe koje su zabrinute za akademsku budućnost svoje djece jer ne vjeruju da će škola u potpunosti njihovom darovitom djetetu pružiti odgovarajuću obrazovnu podršku. Unatoč tome 63% ispitanika vjeruje ili djelomično vjeruje da će se stupanjem na snagu novog Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika njihovom darovitom djetetu pružiti odgovarajuća obrazovna podrška. Dakle, većina ispitanika još uvijek ima manje ili više povjerenja u formalni obrazovni sustav što vjerojatno proizlazi i iz njihovog odnosa prema obrazovanju i cjeloživotnom učenju utvrđenom prvim dijelom anketnog upitnika. (čime se ponovno potvrđuje i prva pretpostavka – ispitanici su skupina koja obrazovanje i cjeloživotno učenje smatraju jako važnim. )

2.3. Odgovor roditelja na potrebe njihove darovite djece

Gotovo svi ispitanici, njih 93% imaju dijete uključeno u programe udruga, centara izvrsnosti ili privatnih programa namijenjenih darovitoj djeci izvan redovnog školskog sustava. Kao primarni motiv za upis djeteta u takve programe ispitanici su naveli:

• nastojanje da se djetetu osigura okruženje vršnjaka sličnih interesa i sposobnosti kakvi mu nedostaju u školi – 58%
• želja da dijete maksimalno razvije svoje potencijale i ostvari visoka postignuća u budućnosti – 21%
• kompenzacija za nedostatak diferenciranih i naprednih programa unutar redovnog školskog sustava – 16%
• u ovom dijelu ankete postavljeno je poluotvoreno pitanje u kojem su ispitanici mogli navesti bilo koji drugi, vlastiti primarni motiv za upis djeteta u izvanškolski program za darovite, ali ispitanici nisu uveli niti jedan novi motiv, nego je jedan dio ispitanika naveo da su im sva tri već navedena motiva bili razlozi zbog kojih su svoje dijete uključili u izvanškolski program za darovite – ukupno njih 5%.

54% ispitanika potvrdilo je da radi zadovoljavanja potreba darovitog djeteta u svojim obiteljima svjesno izdvajaju vrijeme i financijska sredstva za izvanškolske aktivnosti iako im to predstavlja značajan teret za obiteljski proračun i organizaciju života.

Na otvoreno pitanje koliko je njihovo dijete bilo staro kad su posumnjali da je darovito ispitanici su naveli nekoliko različitih dobi djece, ali ono što je svima zajedničko jest da su naveli neku dob djece predškolskog uzrasta. Najviše roditelja (35%) navelo je dob od 3 godine. (Slika ispod.)

Pitanjem otvorenog tipa ispitanici su zamoljeni da kratko opišu trenutak ili situaciju u kojoj su znali da je njihovo dijete darovito. Navedene odgovore se može grupirati prema sličnosti: iznimno pamćenje, velik interes za knjige (posebno popularno-znanstvenog sadržaja), rano poznavanje slova, rano svladavanje vještine čitanja, napredna upotreba vokabulara koji nedaroviti vršnjaci ne koriste, sklonost odabiranja društva odraslih, razgovori na razini višoj od kronološke dobi djeteta, vrlo rano svladavanje zbrajanja i oduzimanja (kod neke djece i množenja), interes za razne pokuse, učestalo postavljanje brojnih pitanja, visok stupanj znatiželje za teme iz različitih područja uz izraženu fokusiranost na temu (mitologija, mehanizmi, dinosauri, svemir, gradnja, origami, mozgalice, biljni i životinjski svijet, smrt i prolaznost života, programiranje…)

Posljednje pitanje je bilo potpuno otvorenog tipa, ispitanici su pozvani, ukoliko žele, ostaviti svoj komentar, 45% ispitanika je dalo svoje komentare koji se mogu grupirati u četiri skupine:

1. skupina okuplja komentare ispitanika koji izražavaju razočaranje školskim sustavom, osjećaj prepuštenosti samima sebi i sumnju u funkcioniranje pravilnika u praksi.
2. skupina okuplja komentare koji se fokusiraju na konkretne situacije u razredu (problem dosade na nastavi, djeca koja prebrzo rješavaju zadatke, nedostatak izazova, potreba za diferenciranjem sadržaja i edukacijom učitelja).
3. skupina okuplja komentare usredotočene na socio-emocionalne izazove u odgoju darovite djece, na djetetove osjećaje, mentalno zdravlje djece i strah od neprihvaćanja među vršnjacima.
4. skupina okuplja komentare koji izdvajaju pozitivne primjere i iznose pohvale pojedincima/udrugama, izdvajaju svijetle primjere u odgojno-obrazovnom sustavu – pojedini odgajatelji, učitelji, škole ili udruge koje su roditeljima i darovitoj djeci pružile stvarnu podršku.

Ovim dijelom upitnika potvrđena je pretpostavka da su ispitanici (roditelji darovite djece uključene u program udruge za rad s darovitom djecom) svoje dijete uključili u izvanškolski program u udruzi za rad s darovitom djecom kao jedan od odgovora na potrebe njihove djece – potrebe za razvojem talenta i zadovoljavanja socio-emocionalnih potreba djeteta.

3. INTERPRETACIJA REZULTATA

Predstavljeni rezultati ankete provedene među roditeljima darovite djece uključene u izvanškolski program za darovite oslikavaju vrlo poticajno obiteljsko okruženje u kojem prevladavaju visokoobrazovani roditelji s izgrađenim sustavom cjeloživotnog učenja i unutarnje motivacije za stjecanjem znanja. To se obilježje ispitanika izravno preslikava na odgoj i razvoj njihove darovite djece, jer svi ispitanici aktivno i kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme s djecom u poticajnim aktivnostima mimo školskih obveza. Kada dijete pokaže specifičan interes, roditelji reagiraju iznimno angažirano (zajedničko istraživanje područja interesa, pretraživanje aktivnosti i programa koje nude kulturne i edukativne ustanova poput knjižnica i muzeja te kupnja specijalizirane opreme i literature i sl.)

Spremnost na prilagodbu obiteljskih planova i širenje socijalne mreže radi pronalaska mentora potvrđuje da je razvoj djetetovih potencijala postavljen kao jedan od obiteljskih prioriteta. Tek manji dio ispitanika navodi kako nastoje djetetove interese balansirati s redovnim školskim programom što ukazuje na to da većina ispitanika prednost daju autentičnoj djetetovoj znatiželji u odnosu na formalne školske obveze.

Unatoč visokoj motivaciji i angažmanu, jedan se dio ispitanika suočava s preprekama u obliku nedostatka vremena ili financija, što naglašava izazov i dugoročnu zahtjevnost praćenja intenzivnog tempa darovitog djeteta.

Dok rezultati prvog dijela anketnog upitnika pokazuju da roditelji kod kuće za svoju darovitu djecu čine sve što mogu, rezultati drugog dijela anketnog upitnika otkrivaju da se darovita djeca često u školi suočavaju s nerazumijevanjem i neprimjerenim pristupom obrazovanju, a neka djeca i sa sustavnim zanemarivanjem što kod djece nerijetko izaziva visoku razinu stresa i frustracije, a kod roditelja još i strah za akademsku budućnost djeteta. Ako usporedimo podršku ispitanika svojoj darovitoj djeci u roditeljskom domu s iskustvom ispitanika oko podrške darovitoj djeci u školi, vidimo da darovita djeca žive u dva suprotstavljena svijeta.

Velika većina ispitanika, njih čak 93%, vrlo rano prepoznaje specifične potrebe svoje darovite djece i aktivno traži podršku izvan redovnog školskog sustava. Na taj način ispitanici reagiraju na uočene iznimne opće intelektualne i/ili specifične sposobnosti svoje djece poput iznimnog pamćenja, ranog svladavanja čitanja, računanja te duboke fokusiranosti na kompleksne teme i sl. Primarni motiv za uključivanje darovite djece u izvanškolske programe jest težnja da im se osigura okruženje vršnjaka sličnih interesa i sposobnosti kakvi im u njihovim razrednim odjelima nedostaju. Zato više od polovice ispitanika izdvaja svoje vrijeme i novac za izvanškolske aktivnosti iako im to predstavlja značajan teret za obiteljski proračun i svakodnevnu organizaciju života. Dodatni komentari ispitanika ukazuju na duboko razočaranje zbog nedovoljne podrške u školi, ali i ozbiljnu zabrinutost za socio-emocionalni razvoj djeteta i strah od vršnjačkog neprihvaćanja.

Unatoč prevladavajućem osjećaju prepuštenosti samima sebi, ispitanici prepoznaju i pohvaljuju pozitivne primjere, odnosno pojedine odgajatelje, učitelje i udruge koji im pružaju stvarnu i dragocjenu podršku u odgoju i razvoju djetetovih potencijala.

4. ZAKLJUČAK

Ovim je istraživanjem obuhvaćena specifična skupina roditelja koji su rano prepoznali darovitost svoje djece i koji aktivno oblikuju obiteljsku dinamiku radi pružanja podrške i zadovoljavanja potreba njihove darovite djece te su svoju djecu uključili u izvanškolski program udruge za darovite. Predmet proučavanja nisu bila sama darovita djeca, već angažman i percepcija njihovih roditelja koji u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu ne pronalaze primjerenu podršku za svoju darovitu djecu. Budući da je ovo istraživanje pokazalo da su roditelji darovite djece primarni pokretači razvoja potencijala svoje djece, važno je oblikovati dobre prakse rada s darovitom djecom u samim školama. Tek primjenom sustavnog rješenja danog Pravilnikom o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika unutar škola osigurat će se prave prilike za svu darovitu djecu, a ne samo za onu čiji roditelji imaju mogućnosti i resurse za izvanškolsku kompenzaciju. U konačnici, istraživanje je pokazalo da 63% ispitanika u manjoj ili većoj mjeri osjeća optimizam zbog stupanja na snagu Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika iz 2025. godine. Zbog prirode svoga poziva, odgojno-obrazovni će djelatnici sigurno pronaći način da opravdaju taj roditeljski osjećaj optimizma, a dijeljenje primjera dobrih praksi će taj proces u sustavu i uskladiti.

5. LITERATURA

1. Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_04_71_924.html (pristupljeno 15. lipnja 2026.)
2. Smjernice za rad s darovitom djecom i učenicima https://mzom.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Publikacije/Smjernice-za-rad-s-darovitom-djecom-i-ucenicima.pdf (pristupljeno 15. lipnja 2026.)
3. Što je darovitost? na mrežnoj stranici udruge Vjetar u leđa https://udrugavjetaruledja.hr/ (pristupljeno 15. lipnja 2026.)
4. Vranjković, Ljiljana: Daroviti učenici u Život i škola, br. 24 (2/2010.), god. 56., str. 253. – 258. https://hrcak.srce.hr/file/94974 (pristupljeno 17. lipnja 2026.)
5. Winner, Ellen. 2005. Darovita djeca: Mitovi i stvarnost. Ostvarenje. Zagreb.
6. Yahnke Walker, Sally. 2007. Darovita djeca: Vodič za roditelje i odgajatelje: Kako razumjeti, podržati i potaknuti vaše darovito dijete. Veble commerce. Zagreb.